Polovna PVC stolarija

Polovna PVC stolarija

Većina ljudi na ovim prostorima živi sa vrlo malo novca, kriza traje već više decenija, kupovina stolarije nije mala stavka u kućnom budžetu, tako da se dosta ljudi odlučuje na kupovinu polovne stolarije. Ona je u principu dosta jeftinija, ali je, mada i ne mora, slabijeg kvaliteta od nove. Ljudi su spremni da žrtvuju kvalitet za jeftinije proizvode, ali postoji mogućnost da se u ovoj trgovini i dobro prođe. Naravno, ako se razume šta se kupuje. Može se platiti i manja cena za robu koja je vrlo dobrog kvaliteta, ali može i da se plati za nešto što ne vredi.

Dobro se informišite o PVC stolariji

Polovna stolarija može da se nađe na raznim mestima:

  • u regularnim firmama koje rade legalno i uvoze (najčešće iz Zapadne Evrope) stolariju koja poseduje sve potrebne papire i sertifikate,
  • na buvljacima i pijacama,
  • na Internetu.

Ljudi koji rade sa polovnom stolarijom su vrlo vešti, lako  prepakuju lošiju robu i ponude je po znatno većoj ceni. Oni znaju kako da prodaju svoje proizvode, imaju dobru priču, pa ko se na nju upeca. Ukoliko se odluči na rizik kupovine polovne stolarije, kupac mora da uđe u problematiku, da se dobro informiše, da odvoji malo vremena kako bi se edukovao i mogao pravilno da proceni vrednost robe koju kupuje. Danas postoji dosta sajtova na Internetu gde se potrebne informacije i saveti mogu relativno lako naći. Ali naravno, Internet kao Internet, sadrži i dosta dezinformacija i lažnih podataka. Niko nije rekao da je lako. Ako hoćete da prođete jeftinije, morate se malo i pomučiti.

Vrste polovne stolarije

Stolarija može da bude od:

  • drveta
  • aluminijuma
  • polivinil hlorida (PVC).

Prepoznati polovnu drvenu stolariju je lakši zadatak, u principu ona se i ređe nudi. Ukoliko je ona iskrivljena, ispucala, izvijena, sa izbledelom bojom i lošim okovom, tu nema prevare. Koliko god ih majstori šminkali i šmirglali, farbali, bajcovali, svako može da prepozna loše drvo.

Aluminjum je druga priča. On je kao i svi ostali metali, praktično neuništiv i ima dug vek trajanja što za rezultat ima to da mu cena vremenom ne pada mnogo. A to znači da je ponuda polovne aluminijumske stolarije veoma mala, ljudi su zadovoljni svojim prozorima i ne menjaju ih.

Najviše se trguje sa polovnom PVC stolarijom. I tu treba otvoriti četvoro oči. I ona ne gubi brzo svoja svojstva, ista je i posle nekoliko decenija upotrebe, ne puca, ne krivi se, ima dobra izolaciona svojstva, nema ogrebotina na površini, jedino boja može malo da izbledi pod dejstvom sunca. Ali to je slučaj samo ako je stolarija izrađena od kvalitetnog PVC-a. Postoje nemački prozori, ali i turski ili kineski. Naravno da ne znači da su ovi drugi automatski lošiji, ali značaj brendova je i ovde dobro poznat.

Kako prepoznati lošu polovnu stolariju

Potrebno je obratiti pažnju na sledeće stvari:

  • Da je PVC ram neoštećen i da ima potrebnu debljinu zidova (minimalna debljina profila treba da je 3mm). Dešava se da debljina zidova ramova bude manja, što za posledicu ima savijanje i lakše pucanje.
  • Da je termopan staklo ispravno, da nije došlo do curenja vazduha ili plemenitog gasa koji je između dva stakla. Ukoliko su stakla zamagljena, to znači da su pustili vlagu, tako da tražite na drugom mestu.
  • Potrebno je znati debljinu stakala i razmake između njih. Nemački standardi propisuju dimenzije kod dvostrukog panela od 22 mm (14 mm razmak između panela + 2 x 4 mm debljina stakla), a kod trostrukog panela – 40 mm (rastojanje 2 x 14 mm + stakla 3 x 4 mm).
  • PVC prozori i vrata imaju metalna ojačanja u sebi. Kod boljih prozvoda ono je po celoj dužini ramova, a kod nekvalitetnih ono je postavljeno samo na nekim delovima. Ojačanja treba da budu od pocinkovanog čelika i njihova debljina minimalno treba da je 1.5 mm.
  • Da su okovi i svi pokretni mehanizmi prozora i vrata dobro podmazani i da dobro obavljaju svoju funkciju. Ukoliko se radi o prozoru sa troslojnim staklenim panelima okovi treba da budu jači, pošto je težina prozora veća. Potrebno je videti oznaku okova, pa pogledati u katalogu proizvođača njihovu nosivost.
  • Kod nekvalitetne stolarije okovi su od tanjeg čelika, lošeg kvaliteta, bez površinske zaštite (nisu pocinkovani), podložniji su koroziji, lako se kvare i pucaju.
  • Posebna pažnja treba da se obrati gumenim dihtunzima. Oni tokom vremena gube svoju elastičnost i sposobnost zaptivanja. Ukoliko su oni stari, oštećeni i ispucali stolarija neće imati dobru izolaciju.
  • PVC stolarija može da se izrađuje i od reciklirane plastike. Sa svakim ciklusom recilaže, PVC stolarija gubi pomalo u svom kvalitetu. Isto tako, ukoliko smesa koja se ubacuje u ekstruder sadrži nečistoću i druge nepoželjne materijale, kvalitet dobivene reciklirane stolarije će trpeti.
  • Postoji mišljenje kod nas da se u zapadnoj Evropi masovno menja PVC stolarija zato što se navodno otkrilo da je štetna po zdravlje, i da se stari prozori izvoze na Balkan. To je jedan mit i teorija zavere koja nema uporište u realnosti. Naime, stolarija se tamo stvarno menja, ali razlog je taj da se pojavila nova generacija prozora koji su još više energetski efikasniji, sa trostrukim low-E staklom, sa ramovima od 6 -7 komora, sa još većim kvalitetom okova, itd, itd. Nauka radi punom parom, računi za grejanje tamo nisu mali, a i države pomažu energetsku efikasnost i zamenu stolarije. To ne znači da je stara stolarija loša i otrovna, samo je manje kvalitetna. Ali i jeftinija.

Završna reč

Običnom laiku čija je ideja vodilja pre svega cena, je teško da prepozna kvalitetnu polovnu stolariju. Najbolje je u kupovinu sa sobom povesti majstora koji ima iskustva sa raznim vrstama stolarije. Od prodavca se može, a i treba, tražiti dokumenti sa detaljnom specifikacijom i opisom svih delova stolarije. To nas vraća na već spomenute legalne firme. I pored svega, garancije nema. Za nekog je polovna stolarija uspeh, a za nekog mačak u džaku.