Boja PVC stolarije

Boja PVC stolarije

PVC stolarija i njena boja

Kada se pomisli koja je boja za PVC stolariju najbolja, odmah se pomisli na belu boju. Beli profili su najrasprostranjeniji na tržištu i za to postoje dobri razlozi. Naime, bela boja ima najmanji koeficijent apsorpcije infracrvenog zračenja iz sunčevog spektra, a to vodi ka tome da beli ramovi akumulišu manje toplote, i kod njih je rizik od zagrevanja i deformacija najmanji.
Ali PVC prozori i vrata mogu da budu i u drugim  bojama. Arhitekte i vlasnici stanova nekada hoće prozore u drugim bojama, tako da na tržištu osim belih, postoje i tamnobraon, zeleni, plavi, žuti, crveni, oranž i ljubičasti prozorski ramovi. Razloga za manji broj obojenih profila ima nekoliko:
  • boja na profilima nije postojana,
  • oni nisu dovoljno otporni na vremenske prilike,
  • previše su osetljivi na sunčevu svetlost,
  • osetljivi su na stvaranje toplote na površini.
Obojeni profili su osetljivi na zagrevanje prilikom izlaganja suncu, zato što se kod njih javlja povećana apsorbcija sunčeve svetlosti na površini. PVC ima nisku provodljivost toplote, tako da je razlika između površine koja je izložena svetlosti i one koja nije izložena relativno velika, a to dovodi do deformacija, savijanja, izduživanja i skupljanja profila.

Proizvodnja obojenih PVC profila

Proizvodnja obojenih PVC profila nije jednostavna zato što nosi ekonomski i tehnički izazov. Tehnički najjednostavnije je bojenje kompletnog PVC proizvoda još u procesu ekstruzije, ali ova tehnika zahteva korišćenje UV otpornih prahova što je skupo, a osim toga ta boja nije stabilna.
Rešenje je nađeno upotrebom jedinjenja po imenu Poli(metil-metakrilat), poznatijem još pod imenima akrilno staklo, pleksiglas ili PMMA. Kako bi se boja stabilizovala i smanjilo dejstvo sunčeve svetlosti i vremenskih prilika, PVC profili se zaštićuju slojem ovog materijala.
Postoje tri tehnike dodavanja Polimetil metakrilata na površini PVC profila.
  1. Koestruzija tvrdog PVC sa PMMA.
  2. Laminacija poliuretana sa PMMA slojevima.
  3. Prevlačenje ramova od PVC-a sa PMMA filmovima i bojama akrilnih smola.

Šta je Poli(metil-metakrilat)?

Poli(metil-metakrilat) poznatiji kao akrilno staklo, pleksiglas ili PMMA u svom čistom stanju je jedna od najotpornijih plastičnih masa na dejstvo sunčeve svetlosti i predstavlja idealan materijal za zadržavanje boje kod obojenih profila.
Radi se o plastičnom materijalu sa izuzetnim karakteristikama:
  • velika otpornost na vremenske uslove i sunčevu radijaciju,
  • dug vek trajanja,
  • velika tvrdoća površine,
  • visoka otpornost na pucanje,
  • optmalna transparentnost (prozračnost),
  • može da izdrži izuzetno visok pritisak i velike temperaturne promene.
Kod prvih PVC prozora u boji, pleksiglas je bio odgovoran za boju i zaštitu od vremenskih uticaja. Sa vremenom razvila se i tehnika presvlačenje profila posebnim prevlakama na bazi akrilnih smola i PMMA filmova.
Korsitio se i poliuretan sa obojenim plekiglasom. Kod koekstrudiranja tvrdog PVC-a i PMMA, ove dve komponente su homogeno i nerastvorljivo povezani pomoću dva ekstrudera. Uobičajeno je da se debljina slojeva kreće od 0,5 i 1,2 mm, ali zbog žilavosti prilikom zavarivanja debljina sloja treba da bude između 0,5 i 0,7 mm.
Poli(metil-metakrilat) doprinosi postojanosti boja koje se koriste za bojenje prozorskih ramova, tako da profili koji su zaštičeni slojem PMMA mogu da traju bez ikakvih promena narednih 15 do 20 godina.

Stvaranje toplote na površini obojenih PVC profila

PMMA je dobro rešenje za rešavanje problema stvaranja toplote na površini PVC profila. Toplota se stvara zbog pojava radijacije, provođenja temeprature, refleksije i apsorpcije svetlosti. Zbog visokog koeficijenta toplotnog širenja uz umerenu toplotnu provodljivost i nisku prelaznu temepraturu stakla, PVC može da promeni svoje dimenzije, i time se deformiše. Ove deformacije se javljaju već na temperaturama oko 65 C.
Pleksiglas koji ima debljinu od 4mm ima sledeće osobine:
  • 82% provodljivost toplote usled zraćenja,
  • 7% refleksije usled zraćenja,
  • 11% apsorpcije usled zraćenja.
Obojeni PMMA ima povećane vrednosti apsorpcije zbog veće propustljivosti u infracrvenom spektru u odnosu na vidljivi opseg. To je iskorišćeno za konstrukciju ramova tako što je obojeni PMMA sloj koekstrudiran na osnovni beli PVC profil. Sunčevi zraci se delom apsorbiraju od strane obojenog plesiglasa, dok infracrveni zraci prolaze kroz profil, reflektuju se od bele osnove i vraćaju se kroz sloj PMMA. Iz ovog razloga ovi profili stvaraju manje toplote što znači da se oni značajno manje krive. 

Sposobnost zavarivanja i žilavost kod obojenih profila

PVC je postao materijal koji je dominantan u konstrukcijama prozora i vrata zbog mogućnosti da se vari na uglovima. Kvalitet zavarivanja je veoma bitan za kvalitet celog sistema prozora, tako da i kod obojenih profila treba da se vodi računa da boja ne utiče na spoj između dva parčeta. To je postignuto kod profila koji su dobiveni koekstrudiranjem PVC-a i PMMA. Kod ovih profila, boja na mestu vara je sačuvana, i nema potrebe za dodatnim tretmanom, što doprinosi manjim troškovima proizvodnje,

Ispitivanje obojenih PVC profila

Kako bi se ispitala njihova potencijalna primena, razni obojeni PVC profili se izlažu ispitivanjima nazvanim Xenotest, gde se imitiraju prirodni uslovi u različitim sredinama, od pustinja pa do severnih krajeva Evrope.
Tokom testiranja, profili se zrače pomoću veštačkih izvora svetlosti koji emituju visok intenzitet koji može da se kontroliše. Pri testiranju prate se mehaničke osobine (zatezna čvrstoća, udarna žilavost) i svetlosna propustljivost raznih profila.
Rezultati testiranja su pokazali da se profila sa PMMA slojem neznatno menjaju pod dejstvom ove svetlosti. Površina ostaje glatka i kompaktna, ne postoji erozija i stvaranje mikropukotina ili mrlja ni pod najvećim naponom. Promene se vide tek pod elektronskim mikroskopom.
Rezulati Xenotesta su pokazali da zelena i braon profili trebali bi da se koriste samo na mestima gde sunce nije jako. Crveni i ljubičasti profili imaju vrlo malu toleranciju na sunčevu svetlost i pogodni su za upotrebu samo na severnim geografskim širinama (Skandinavija, Severna Nemačka).