PVC materijal budućnosti

PVC materijal budućnosti

Regenerativna plastika – PVC materijal budućnosti

Šta je to regerativna plastika?

Ukratko, definicija za regenerativnu plastiku bi glasila da je to materijal koji može sam da se „leči“ i da popravlja oštećenja koja su nastala na njegovoj površini. Deluje kao naučna fantastika, ali naučnici u SAD su razvili sistem koji ne samo da popravlja manje pukotine u plastici već može da regeneriše i veće pukotine i rupe, njihovim popunjavanjem specijalnim regenerativnim materijalima.

Istorija „samopopravljajućih“ materijala

Pronalazak nije nov, već u Drugom svetskom ratu su se pojavili rezervoari za gorivo koji su mogli da zatvore rupu od metka ili šrapnela, i spreče curenje goriva. Koristio se koncept smola koji su se nalazile u mikrokapsulama i mreži kapilara, koji kada se desi penetracija na rezervoaru, puknu i oslobađaju hemijska sredstva koje zaptivaju oštećenje. Ovakav sistem je imao ograničenu primenu jer mogu da se obrade samo mikroskopske pukotine ali ne i veće rupe pošto nema dovoljno smole u potrebnom trenutku na mestu proboja, ili ona iscuri vani neiskorišćena.

Primer iz životinjskog sveta

Ideja koja stoji iza ovog revolucionarnog otkrića je uzeta iz prirode i načina kako se živi organizmi bore protiv rana i krvarenja. Radi se o regenerativoj plastici koja ima osobinu da može da zatvori velike rupe, a ne samo manje pukotine, popunjavanjem regenerativnim materijalima na sličan način kao što to rade živi organizmi. Sistem se nadovezuje na prethodne izume koji obuhvataju ojačane kompozitne materijale http://www.gizmag.com/vascular-network-self-healing-system/31661/ sa mrežom mikroskopskih kapilara koje su povezane sa vlaknima i liče na neki način na krvotok kod životinja. Postoje dva paralelna sistema, od kojih svaki sadrži drugačiju tečnost. Kada su odvojeni, oni slobodno teku, ali ukoliko se plastika ošteti, kapilari pucaju, obe tečnoste se oslobađaju, reaguju jedna sa drugom i formiraju polimerski gel koji može da se stvrdne i  koji popunjava i zaptiva praznine.

Ovaj način omogućava da se isporuči velika količina „sredstva za saniranje oštećenja“ na mestu gde su ona nastala, i omogućavanje obnavljanje velikih pukotina. Isto tako, moguća su i višestruka popravljanja ukoliko se oštećenja ponavljaju.

Naučnicu su morali da uzmu u obzir više faktora kako bi ovaj sistem „radio“ i bio uspešan, kao što je na primer tok i vreme stvrdnjavanja. Ukoliko tečnost previše brzo postane gel, zatvaraju se samo kapilari, a ne popravljaju se rupe i oštećenja. Ukoliko teče prebrzo, može da iscuri a da ne popravi oštećenja.

Drugi faktor je kontrola, nije svako oštećenje isto, nekada može da se popravi jedna vrsta štete, a ne može druga vrsta. Potrebno je kontrolisati količinu gela koja se formira na mestu oštećenja, ne treba da dođe prevelika a ni premala količina. To se postiže kontrolom temperature i protoka tečnosti.

Umesto zaključka

Deluje možda previše dobro da bi bilo istinito, ali ovaj izum može da unese revoluciju u svim oblastima gde se koristi PVC materijali. Zbog visoke cene za sada planira se upotreba za avionske delove, u aparatima u zdravstvu, delovima automobila, ali šira primena znači i masovnu proizvodnju koja dovodi do smanjivanje troškova i cena, tako da ne treba biti iznenađen kada se  jednog dana pojave PVC prozori i vrata koj će sami da popravljaju oštećenja i ogrebotine.