Plastifikacija aluminijuma

Plastifikacija aluminijuma

Površinska zaštita aluminijuma

Plastifikacija aluminijuma predstavlja površinsku zaštitu materijala i odvija se kroz niz faza u samom procesu dobijanja krajnjeg proizvoda. Kao rezultat postupka plastifikacije aluminijuma dobija se paleta tonova u skladu sa  tzv. RAL-ovom kartom boja, visoki sjaj aluminijumskih površina koji se meri jedinicom “glos”, a kreće se od od mat površine (0- 20 glos-a), do visokog sjaja (od 81 do 100 glos-a), postojana struktura profila i otpornost boja na različite atmoferske uticaje.
Prva faza u procesu plastifikacije je odmašćivanje, odnosno priprema površine aluminijuma za plastifikaciju. Površina aluminijuma je meka i pokrivena oksidnim filmom koji se lako skida mehaničkim dejstvom i kada bi se uradila plastifikacija na takvom aluminijumu rezultati ne bi bili dobri, a naneta organska prevlaka bi se odvajala od aluminijuma.
Iz tog razloga se radi priprema aluminijuma za proces plastifikacije pri čemu se prvo radi čišćenje površine metala, odnosno uklanjanje oksidnih filmova sa njegove površine, a zatim kontrolisano nanošenje prevlake (debljine do 5 μm) koja ima dva važna zadatka, da poveća adheziju (vezu aluminijuma i organske prevlake) i značajno smanji filiformnu koroziju koja se javlja usled loše pripremljene površine kao naborana površina ili tzv. narandžina kora koja je sklona odvajanju od površine aluminijuma.

Tehnološki postupak plastifikacije

Tehnološki postupak plastifikacije alumijuma sastoji se iz nekoliko faza:

  • mehaničke pripreme,
  • hemijske pripreme,
  • anodizacije,
  • elektrohemijskog bojenja i
  • završnog siliranja.

Kao što je već pomenuto da bi se ostvarila dobra veza između površine aluminijuma i organske prevlake koja se nanosi mora se uraditi priprema površine aluminijuma za plastifikaciju.

Mehanička priprema se vrši četkanjem profila mašinama namenjenim za tu svrhu čije četke skidaju formirani oksidni sloj, a kao rezultat se dobija uniformana površina profila.

Hemijskom pripremom vrši se odmašćivanje i nagrizanje površine aluminijuma čime se obezbeđuje da će na tako pripremljenu površinu moći da se nanese kvalitetan sloj aluminijum-oksida.

Elektrohemijskim procesom (anodnom oksidacijom) površinski sloj metala se pretvara u prevlaku aluminijum-oksida koji ima zaštitnu, dekorativnu i funkcionalnu ulogu.

Elektrohemijsko bojenje je faze u kojoj se dobijaju sve boje eloksaže osim prirodne boje aluminijuma na taj način što se anodni sloj elektrohemijski boji solima metala. Kvalitet dobijene boje zavisi od kvaliteta prvlake aluminijum-oksida.
Završno siliranje predstavlja kvalitetno trajno zatvaranje pora aluminijum oksida.

Kvalitet organske prevlake na aluminijumu

Kvalitet nanete organske prevlake na aluminijum ispituje se različitim metodama koje su jasno definisane u standardima. Metodama za ispitavanje fizičkih svojstava organskih prevlaka određuju se debljina prevlake, athezija, elastičnost, tvrdoća, savitljivost, sjaj i otpornost na udar.

Posebnim mernim instrumentom meri se debljina prevlake i u zavisnosti od rezultata merenja svrstava se u određenu klasu.

Ispitivanje athezije, tj. pripajanja prevlake na površinu aluminijuma vrši se unakrsnim presecanjem prevlake ili otkidanjem prevlake. Rezultati ispitivanja athezije unakrsnim presecanjem prevlake koje se još zove metoda rešetke izražava se u stepenima od Gt0 do Gt5. Uslov za prevlake na površini aluminijuma je Gt0.

Ukoliko se ispitivanje sprovodi otkidanjem prevlake, jačina na kidanje se izražava u MPa i što je potrebna veća sila za odvajanje prevlake adhezija je veća, odnosno prevlaka bolje prijanja za površinu aluminijuma i teže je odvojiti.

Elastičnost prevlake određuje se merenjem dubine deformacije pri kojoj se javlja prva pukotina u prevlaci pri utiskivanju čelične polulopte definisanih dimenzija, sa suprotne strane od prevlake. Zahtev je da se u prevlaci možete javiti pukotina nakon istezanja za 5mm i više.

Tvrdoća prevlake se određuje pomoću dve metode iz kojih se kao rezultat dobijaju površinska i utiskujuća tvrdoća prevlake.

Savitljivost prevlake određuje se savijanjem aluminijumskih pločica sa prevlakom preko čeličnih mandrela različitih prečnika do pojave prve pukotine i pokazatelj savitljivosti predstavlja prečnik mandreala kod kog su se pojavile prve pukotine.

Sjaj prevlake je ustvari njena sposobnost da reflektuje svetlost koja na nju pada i meri se refleksionim spektrofotometrom. I kao što smo već pomenuli meri se jedinicom “glos” i kreće od 0-20 mat do 81-100 visok sjaj.

Otpornost prevlake nanete na aluminijum na udare meri se slobodnim padom tega od 1kg sa tačno određene visine, a da pri tom padu ne izazove mehaničko oštečćenja prevlake.

Plastifikacija je danas najzastupljeniji vid površinske zaštite građevinskog aluminijumskog profila.